Šta će polaznici naučiti?

Pored toga što pruža detaljan uvid u ključne pojmove teorije igara, program analizira i praktičnu primenu različitih koncepata teorije igara u donošenju svakodnevnih poslovnih odluka koje odlikuje „strateška interakcija“. Naučićete kako se kompanije i organizacije ponašaju u situacijama u kojima su strateške odluke u međuzavisnosti, tj. kada vaši planovi utiču na poslovanje konkurencije i obratno. Upoznavanje sa ključnim konceptima i primenjenom teorijom igara ukazuje menadžerima, poslovnim ljudima kako treba da se ponašaju u okolnostima u kojima je potrebno uzeti  u obzir odluke ostalih tržišnih učesnika u različitim kontekstima poput stečajnog postupka, neprijateljskog preuzimanja preduzeća, cenovne konkurencije, itd.). Koristeći osnovne tehnike teorije igara analiziraćemo kako kompanije biraju strategije kojima će obezbediti kompetitivnu prednost.

Koje teme program pokriva?

Pored toga što će savladati ključne koncepte teorije igara (igra, igrači, strategije, ishodi, isplate, Nešova ravnoteža itd.) polaznici će naučiti kako se igre klasifikuju (na primer, simultane i sekvencijalne igre). Takođe, polaznici će se upoznati sa tehnikama poznatih igara koje se primenjuju na tržištu poput zatvorenikove dileme, igre kukavice, borbe polova, itd.

Predavač 

Branko Radulović

Dodatne informacije o temi

Teorija igara je grana ekonomske teorije koja se bavi analizom procesa odlučivanja manjeg broja aktera. Najopštije, igru može da igra i jedan igrač (poput slagalice), ali njena veza sa matematičkom teorijom nastupa kada su u igru uključena najmanje dva igrača, i kada su oni sukobljeni. Svaki od igrača izabira strategiju koja će mu doneti najveću dobit odnosno kojom će nadigrati drugog igrača. Ono što povezuje ovu matematičku teoriju sa drugim oblastima jeste priroda čoveka da najradije projektuje i planira svoju dobit kroz gubitak drugog igrača (da kažemo preciznije: mnogi slučajevi u stvarnosti mogu da se svedu na nekooperativne igre). 

Teoretičari igara definišu same igre, proučavaju i predviđaju ponašanje igrača, učesnika u igri, kao i adekvatne strategije. Naočigled različiti pristupi igri mogu proizvesti slične događaje i rezultate u okviru jedne igre. Njena najtesnija veza sa ekonomijom je na polju istraživanja i pronalaženja racionalnih strategija u situacijama kada rezultat zavisi ne samo od sopstvene strategije i "uslova na tržištu", već i od strategije koju su odabrali i drugi učesnici sa istim ciljevima. Teorija se najviše razvila primenom u vojnoj strategiji.